ZA KOJI ZIVOT TREBA DA SE RODIM?!

napisala: Svoja

Ucili su me, kad kupim kesicu bombona, da je otvorim i ponudim i drugu djecu oko mene.
Ucili su me, da ako imam vremena pokazem nekome u razredu kako da napise zadacu.
Da je onaj sto sjedi na hladnom betonu ispruzene ruke, takodje covjek - koji, mozda, nije imao mnogo srece u zivotu, i da zato ne treba pred sebe ukocenog pogleda - proci, vec mu pruziti nesto i bar malo pomoci.

Pokazivali su mi kroz filmove, knjige i pjesme da se sudbina zna poigrati sa ljudima, i da vanjski "znakovi" ne daju cijelu sliku o tome kakav je neko covjek. Ako je fin, ugladjen, dobro odjeven da su mu i karakterne crte isto tako "lijepe". I da neimastina, ocigledna u fizickim stvarima, ne oslikava necije "bogatstvo"....

Dali su mi ljubav da je dijelim dalje...kao najveci dar i srecu...
Ucili su me da tisina moze biti daleko vise rjecita od gromoglasnog vikanja.
Da je jedna suza nekada "teza" od cestog plakanja.
I da i andjeli imaju pravo da se umore....

"Punili" su mi glavu nekim krasnim bojama i zvukovima, koje je ovaj svijet u stanju da proizvede, a koje nasa cula imaju potrebu da upijaju kao zrak - bez kog nema zivota.
Pokazali su mi kako jedan iskreni osmijeh otvara dusu i siri toplinu, pali sjaj u oku i "grije"...

Ali.........nisu mi rekli da se usne mogu razvuci u nesto "nalik" osmijehu, i da trebam gledati u oci, koje su, zapravo, ogledalo duse. I ako se one ne smijese, da je iskrivljena crta usana samo hladna grimasa.

Nisu me upozorili da cak i djeca znaju gramzivo puniti sake bombonama, ne ostavljajuci ponesto i za druge.

I da nije sigurno da cu dajuci ljubav drugima i sama primiti jedan njen dio...

Nisu me naucili da ima ljudi, koji "koriste" tisinu i cutanje da bi njima kaznjavali....
A da laznom (istisnutom) suzom postizu svoje ciljeve...

Ucili su me, izgleda, i pripremali za neki drugi svijet i neke druge ljude?!