Kad je Krusko bijo malan pravio je svom caci taka sranja da je ovaj cesto znao udarati sakom u sto takom zestinom da je 'rastovina, od koje je sto bio sazdan, skicala od siline njegovijeh, k'o nankovanj, jakih rukuva. Uzput bi caca skid'o apostole, prvo malo po abecednom redu a nakon toga bi, radi bratsva I jedinstva, sve njih ponovijo al' ovi put po azbucnom. I nijedamput se nije desilo da bi kojog priskocijo. Jok jaro moj. Mog'o je samo pojedine dva-tri puta osovat vezajuci ih uz rijeci poput krv, mama, kru I kuruza, da bi psovke dodatno dobile na dubini i slikovitosti. A Krusko, mali nestasni pijoniric, bi se ko biva primirijo na dva tri dana nakon cacinog popizditisa pa bi opet pravio pizdarije sve u 16.

Jendared ti se Kruskin caca vrno sa sajma sav sretan od srece. Bijo tamo i prod'o dva teleta i junicu I dobijo za njiha debelijeh para. I tako happy caca grunu plavom kovertom o rastov astal i rece:

- Zeno ! Vadi rakiju na sto danas je u nasoj kuci svetac! Kako ti je muz spretan, nadjebo je i najbolje kalamare na sajmu i dobio punu gutu crvendaca.

'' Puna ergela crvenijeh konjiiica u koverti plavooooj '' - zapjeva caca, bas tog casa izmisljen, refren i podje para veceja da se olaksa. I dok je caca vrsio malu, nadoslo mu nesto pa odluci da, kad je vec tu, odradi i jednu veliku nuzdu. Sjede, uze knjigu '' Poljoprivreda for dummies'', pa opet zapjevusi onu malopredjasnju o ergeli, koverti i konjicima...

Da ne valja srat i pjevat u isto vrijeme caca nije znao dok nije izis'o iz cenife. A kada je izis'o umal' ga slog nije strefio od ukazanog mu prizora. Na stolu plava koverta zjapi prazna, konjica (crvendaca), [novcanica od 100 dinara za mladji narastaj] - ni na zvizduk. Privuce se dnevnoj, a kad tamo sjedi Kruskica na skemliji i sve sa makazama iskruziva konjice a ostatke od novcanica baca u sporet i povrh toga pjevuckajuci :

- Tata mi je kupijo crvene konjiiice!

Trijeput je kruskina mater zaljevala cacu studenom vodom sa bunara dok ga nije povratila u zivot. Prijam toga je Kruskicu poslala tetki u susjedno selo dok se situvacija ne smiri...

Drugi put jednom dolazio gejometar kod Kruskinog cace poslom. Jebiga, sa komsijama uvjek belaj oko medje pa je caca namjeracio da se to izvede na cinstac.

- Dosta je meni jebatanje, ima da se to premjeri I kapak - govorijo bi caca, al' je planski smjer'o da gejometra nekako odobrovolji pa da mu ovaj ipak namakne malo vise neg' sto treba. Posto je gejometar bijo ucen coek i ugledan, caca odluci da ne iznosi pred nj rakijesinu govnaru nego posla svog pulena i nasljednika Kruskicu para zadruge da donese vina i 'vako mu rece:

- Sine Krusko, poteci sada para zadruge, tamo ces naci svakakvijeh vina, kupi dvije tri litre, al' pazi nemoj sad kupit ona najskuplja, plaho su skupa

Ovaj put Kruskica se odlucio da ce bit dobar i poslusat cacu. Uze pare i ode put zadruge. I taman nedje kad se iznosila sarma i pecenje vrati se i Kruskica iz kupovine. Sav sretan sto je ispunio zadatak i sto ce obradovat cacu i mater, a ako caca bude dobre volje mozda dobije i kusur od kupljenog vina. I taman je caca nesto kao pametovao oko globalnog zatopljavanja i novog svjetskog poretka, pazeci pritom da upotrebljava sve one zajebane, strucne rijeci koje se rijetko mogu cuti u njiovom sokaku i od kojih pola ni ne razumije, kadli Kruskica bubnu one dvije flase vina na sto ispred njiha i sav ponosan uzviknu:

' Evo ih stari, nije ih bilo jeftinijeh !!!

Nikad Kruskica nije vidio da caca, niti bilo koji drugi insan more tako brzo pocrvenit. Kako je caca pocrvenio tako je Kruskica shvatijo da ce isto tako pocrvenit i njegova gujica cim jebeni gejomentar ode kuci. I tako i bi...