pet sela povis negovog. Selo nije bilo veliko. Trista dusa onako od oka. U njega rodica taman sazorila za srednje I sad se vijecalo dal’ da se salje dole u grad ili da ostane. Mala je bila bistra sto se ono kaze I bila bi stvarno steta da ostane uz krave. Dvije najbolje skolske jaranice, Bjelka I Rumenka, bile su iz susjednih sela I nisu se mogle pohvaliti sa nekom posebnom pamecu. Cesto bi im Mala pomagala pri zadaci I pravopisu jer se ove dvije nisu bas pazile sa gramatikom.
“Radije bih pomuzla dvanest krava I naranila stado ovaca nego citala kojekakve budalastine sto nas ceraju u skoli”, pocinjala bi Bjelka.
Na to bi se Rumenka nadovezla: “ Ih ko ce to citat dok se vamo kuruz komusa I igra prsten.” “Cula sam da je prosle nedjelje bilo pravo I da je onaj mali bas ljepo sargij'o.”
Mala je sve to slusala I vrtila glavom. Nije volila selo. Volila je skolu I nauke I sanjala je da ce je caca pustit u grad.
92 nastupio je rat. Skola I nauke su pomjerene u drugi plan, valjalo je spasavati zivu glavu. S prvim mecima Bjelka bjezi rodbini u Zagreb, dok Rumenka, s muzem I djetetom, svojima u Beograd.
Culi smo sto puta staru ofucanu frazu da je Svijet stvarno mali al’ u ovom slucaju to je vec preslo preko jebiga. Mozete li zamisliti da su se Mala, Bjelka I Rumenka srele u centru New York-a u proljece 1999. Koji je to dogadjaj bio. Za Ginisa I Riplija zajedno. Sjele one tako u restoran I prica otpoce….
Bjelka – Pa gdje ste vi frendice moje?
Rumenka – Kako bre gde smo, Tu smo.
Mala – Ma tu sam vam ja jos od 97.
Bjelka – Za kaj si ti Mala tako blijeda?
Rumenka – Pa da bre Mala, stvarno si ubledela.
Mala – Ma nista, sta vam je. Mozda je to od ovih prekovremenih.
Bjelka – Isuse, pa ti radis. Si cula ti za emancipaciju? Danas suvremene zene pored djece nemaju vremena da jos I rade.
Rumenka - Bre, pa da jeboooote, bre, savremene lujke ne idu na sljaku… bre.
Mala slusa I ne vjeruje svojim usima. Sta se desilo sa njenim jaranicama. Sve bi da ih pita al’ je stid. Al’ cega se ona stidi- ne zna da odgovori.
Rumenka – Jao bre, jeste li gledale onaj film NOZ. Covece, da covek ne poveruje. Kakve scene, sta su nam radili.
Bjelka – Nisam ti to gledala I ne bum. Ne volim strane titlovane filmove. Zamaraju me slova, a I brzo se mjenjaju. Si ti gledala CETVERORED? E to ti je film, a tek glazba.
Bjelka – Ja tamburice naprosto obozavam. Sve me nesto prozima dok slusam tu glazbu.
Rumenka – Ma jok bre, kakve crne tamburice. Nasa duhovna muzika je zakon bre.
Mala – Ma stanite malo, kako vi to pricate? Kakve su vam to fore I fazoni? Jel to neka zajebancija? Jel to izasla nova Audicija? Znate puno jadna radim pa nemam vremena za nase provale.
Bjelka – Ispricavam se Mala, ali sto ti to pricas.? Skoro te nist ne razumijem. Ja ti pricam svojim maternjim jezikom I to ti je tak. To sto su ogavni komunisti prijecili uporabu naseg jezika to je bilo tak grozno. Evo, Rumenka, stara ti kuzis te stvari, reci jel bilo tak il nije.
Rumenka – Bre, naravno da je bilo tako, bre. Kod nas, bre, u selu , bre. Nisi smio reci bre… bre!
Mala – Ja se izvinjavam, al ja stvarno kasnim na pos’o. Odo ja I bas mi je drago da smo se srele. Ajd dovidjenja!
Mala ode
Bjelka – Bas je ova Mala onak seljak. Kuzis stara sta ti hocu reci?
Rumenka – Naravno bre cisti ljakse, Coveka stvarno uhvati stid kad sretne tako neku neartikulisanu licnost.
Bjelka – Mislim, odista.
Rumenka – Mislim, zaista…
Posalji svoj komentar za ovu pricu na otojczazdrlamauna@yahoo.com