Drug Sjednica, kako su ga zvali onomad kad su drugovi bili u modi i kad on nikad nije im’o vremena jer zuri na sjednicu, imao je, bar je on tako mislio I govorio, instikat. Taj “instikat” se sastojao u tome sto je on, drug Sjednica, znao da izabere, nanjusi kome se prikloniti u zadnjim trenucima susreta – sto se ono kaze kad se rezultat lomi.
Od rane mladosti, kad je uz pomoc Titine stipendije uspio nekako da se iskobelja iz selendre I dodje u grad, znao je drug Sjednica kome pripada. Partija se voljela iznad svega. Lenjin i Marx su visili na zidu umjesto crkvenih relikvija I svaki Uskrs i Bozic bi u kuci naseg druga Sjednice prolazio radno. Naime, svaki Uskrs I Bozic je izvozio svoje auto iz garaze I pred zgradama ga, onako da ga svi vide, prao.
Jednom je prijavio svog prvog komsiju, inace partijskog saborca, kako je potajno kitio bor u vrijeme kad se bor niposto ne kiti. Uvijek uz vecinu - bila je parola koja drugu Sjednici nije tesko padala. Ako je vecina bila za i on je. Nekad se nije bas slagao sa izglasanim odlukama, al sta ces - sila boga ne moli – mislio je nas drug Sjednica – bolje se ne izdvajati I laprdati svasta. Svaki pogresan potez je mogao prouzrokovati neslucene komplikacije.
Sjeca se, da je jednom dobro izudar’o sina samo sto se druzio s onim malim ciji su roditelji bili bogomoljci .
Sunce ti jebem – dreljio se Sjednica marisuci sina – o’s da zbog tebe najebem. Kasnije je omiljeni sport njegovog sina bio sikaniranje djece koja su se nedjeljom igrala u dvoristu crkve na pauzi za vjeronauk. Za nagradu ponosni tata je sina odveo opet u Jajce da se on (sin) jos jednom podsjeti kako se radjala nasa Republika. Naravno, prije puta je to uspio razglasiti po gradu. Neki su mislili da drug Sjednica malo pretjeruje, no vecina nije mislila nista i gledala je svoja posla.
Na dvije – tri godine prije promjena proradio je u nasem junaku “instikat”. Osjetio je talasanje, pocelo se nesto suskati. Odlucio je da otvori cetvore oci I pazi na sve I svasta. Pocelo se uveliko baratati pluralima tipa mi, vi, oni. Polako je njegova odusevljenost Titom i Partijom splasnjavala Odjednom se poceo, onako skriveno u polumraku svoje spavace sobe, pitati sta dalje I kako se pridruziti nekim buducim vlastima. Naredio je svim clanovima porodice da se pritaje I cekaju na njegov znak….
Sa novim vremenom dos’o je I novi Sjednica. Ljutio se kad bi ga neko zovnuo po starom, najedared mrskom nadimku - drug Sjednica - I brzo istog nazvao jugonostalgicarom I komunjarom. Nisam ja za tebe nikakav drug – bjesnio bi on -ja sam za tebe gospodin jel ti jasno, pretio bi on svakom.
Gospodin Sjednica je ponovo bio na strani pobjednika. Opet je uspio. Malo je samo izmjenio svoj, da ga tako nazovemo, zivotni ritam. Na primjer, nije vise ko nekad nedjeljom prao auto – to je bilo svetogrdje. Auto se pralo subotom. Nedjelja je bila rezervisina za odlazak u crkvu.
U pocetku je bilo malo problema, kad ga je jedna baba pljunula pred crkvom kad je u njemu prepoznala onog gada druga Sjednicu koji je njenog sina prijavio partiji kad je slavio Bozic, pa je njen sin ost’o bez posla. Drugi i jos veci incident se desio kad je Gospodin Sjednica, sve onako nacitan religije, upitao pred crkvom: “ Ljudi, na koji dan pada Uskrs ove godine?” Cak je i svesteno lice promrljalo nesto sto se po svemu sudeci moglo okarakterisati kao psovka. Lenjina I Marxa su zamjenili relikvije u svim velicinama na sva cetiri zida.
I politicki se Gospodin Sjednica posve preokren’o. Po principu “svaka lasta svome jatu leti” on je samo pris’o svojima gdje je uvijek I pripadao. Sad kad proseta korzom ko da seta kroz rodjeno selo.Sve poznate face, njegovi seljani.
Okupi on njih pa im prica:” Ih, kol’ko sam ja puta najeb’o samo zato sto sam uvijek otvoreno I bez ikakvih skrupula govorio sta sam i ko sam. Ne jednom su zbog mene dolazili drugovi odozgo I prijetili Golim…Medjutim, znali su oni da sam ja tvrd orah, nisu oni mogli sa mnom tek tako…A najvise sam Ih izludjivao kad sam pricao svojim maternjim jezikom..E to nikako nisu mogli podnijeti” Jesmo zivili u mraku al pobjedismo” Izmedju svake recenice bi onako nonsalantno okreso Titu I partiju .
Budale su slusale Gospodina Sjednicu I divili mu se , a oni pametniji su se crvenili od stida umjesto njega I brzo se udaljavali. Ako nista, Sjednica je znao jedno I to je u sebi cesto ponavljao ko neku svoju mantru.” Narod je stoka i ima pileci mozak. Preko noci prestajes biti junak I postajes izrod I obrnuto. To samo treba fino upakovati I plasirati.. I sto je je najvaznije sto je vijest nevjerovatnija to ce se brze prihvatiti”
P.S. Imena Krusko I Sjednica su potpuno izmisljena I nemaju apsolutno nikakve veze sa bilo kojim stvarnim licnostima. Fabula nazolost nije izmisljena. Svaki grad je imao drugove/gospodu Sjednice zar ne?
Posalji svoj komentar za ovu pricu na otojczazdrlamauna@yahoo.com