Svaki put kad Krusko ostane sam u kuci on........razmisljaje. Voli to Krusko nije da ne voli al'nikad nije mog'o sperit svoje vrijeme za tako sto. Krusko je bas oduv'jek volio i citat. Cak je i u hali iscitav'o one listove novina uzduz i poprijeko prijam nego sto bi se obris'o njima. Al' znao je Krusko da postoje oni naki pisci koji pisu knjige koje nisu za svakog insana. Citanje nije bilo popularno u Kruskinom kraju. Stariji ljudi su znali reci da se od iscitavanja velikog broja knjiga more pomahnitati, cak su i neke babe po prelima ispredale price kako je onomad jedan namah izludio poslije citanja jedne debele knjizetine. Pesto stranica; pa i lud bi izbudalio namah.
Krusko se oduvijek divio filozofima. Kupio on jedared meter Nicea za malene pare i samim tim cinom zaradio nadimak - filozof. Taj nadimak se odupr'o zubu vremena tako da je nakon pet sest godina Krusko i post'o afirmisani mislilac u svom kraju, ma sta to znacilo. Vremenom je Kruskina doktrina postala cijenjena i slusala se svaka njegova bez pogovora. Jednom je jedan napredni momak, koji umalo nije posandrc'o od silnijeh skolovanja i edukacije, istupio na nekakvom skupu uperio kaziprst para Kruske i rek'o :
- " Ljudi, Car je go", aludirajuci na Kruskino (ne)poznavanje filozofije u svim njenim oblicima. Ljudi se zgledase, neke babe se brze-bolje prekrstise i nastade zamor. Nikad vise tog momka ne uzimase zaozbiljno, a Kruski naraste ugled do nebesa.
I tako nas Krusko sam u okrilju svog velikog imanja (citaj ranca), sjedi, gleda kasetu sa netom odrzanih susreta i razmisljaje. Gleda i sve se nesto smjeska... A jes bilo dobro, misli se Krusko. Ide kadar svi se ljube i tapsu i vicu:
- i dogodine ako bogda... Joj, vicu jedni, nije nam ovako bilo ne pamtimo. Pjevac sav ozaren zbori u mikrofon: "Evo i jopet svi smo zajedno ko i prije ..."
Zatim kamera kruzi po sali i hvata jednog razdrljenog gospodina koji bukvalno dreci u kameru:" Joj, dje su ona vremena kad smo 'vako mogli svake nedelje...."
Smjenjuju se ljudi za mikrofonom, svak ima nesto da kaze, i svako govori maltene isto:" Joj, ljudi vidite kako moze, vidite kako se druzimo k'o nekad kad smo svi zajedno zivjeli i tefericili kad smo htjeli.... " A sad sve spalo na jednom godisnje a i to ako se dobije slobodno....
I gleda Krusko kasetu, smjeska se al' nesto ga..... Nemere sad Krusko opisat to nesto, al' malo malo pa eto ga opet. Napreze se nas junak da odgonetne misteriju koja ga muci, al ne ide nikako. Nista, pretisne pauzu na vidoji, ode do restruma i po jos nekoliko piva nebil mu pomogle da razbistri um pa opet upali plej. I opet oni na kaseti samo zale sa starim dobrim vremenima kad je sve bilo kako je trebalo biti..... I tu se desi BING BANG. Ostra bol prostruja i poravna Kruskine filozofske mozdane vijuge. Hladan znoj prodje Krusku i namah ga procera. Srecom zahod ne bi daleko.
- Kru' te molov'o - rece Krusko naglas - jebem ti krce mlade rode.
Jebe Krusko nista ne ostaje. Pa mi zalimo za starim vremenima....
- “Pa mi zalimo za MRAKOM. Mi zalimo za TAMNICOM SVIH NASIJEH NARODA.....
Mi zalimo za smrdljivo-ogavno-bljak-fuj-nikadvise Komunizmom.”
A sjeca se Krusko dobro tih predizbornijeh dana. I jedni i drugi i treci vicu:" Mi smo ugrozeni, dosta je vise toga, 'ocemo slobodu i demokratiju!
Bio je Krusko zbunjen onomad, jer nije pripad'o nijednim, a ruku na srce nije osjeco ugrozenost. Malo po malo Krusko i svi oni koji nisu osjecali ugrozenost, postase ugrozeni bas od tih silnih ugrozenih zemljaka. Mnoge od zemljaka Krusko prepoznade na susretima pa se zbuni jos jedared. Kako sad to; prvo rusimo diktaturu, pa pravimo demokratiju, pa onda zalimo za diktaturom.... Nema jarane - mrmlja Krusko sam za sebe - Ovo ni Frojd ne objasni.......
Posalji svoj komentar za ovu pricu na otojczazdrlamauna@yahoo.com