Kao sto znamo Kruskini punac i punica zive gdje su oduvijek i zivjeli, sat i po hoda od prve vece kasabe. Ravnajuci se prema svjetskim statistikama, koje kazu da covjek prosjecno hoda 4 km po satu, znaci tacno sest kilometara.
Nisu oni imali telefon. Al’ zato to sredstvo komunikacije imali su njiove prve komsije udaljene ne vise od 20 minuta (al’ momackog hoda) od njih . Shema je bila sljedeca: Kruske zovu kod komsije svake druge subote izmedju 8 i 10 AM, a punac i punica cekaju. Sve je to funkcionisalo besprijekorno do jedne subote kad nista,od svanuca u Americi, nije krenulo kako treba…
Nije Krusko volio nigdje ici prije kontakta sa rodnom grudom, ali sta ces, Kruskinici uvjek nesto treba pa mu rece:
“ Ej Krusko, nestalo nam rakova a bas sam mislila da ih napravim danas po najnovijem receptu. “
Nije Krusko volio te rakeve, kad ih onako izneses pred njega ne zna Krusko sta da jede a sta da baca, vise je on volio onako po naski mesine, al’ sta ces zena kuva – zena i naredjuje, pa Krusko navuce one biciklisticke na bokserice pa put trgovine. Imaju jos sat vremena prije poziva, nije hitnje.
Al ne lezi vraze, na povratku puce gume. Jebe Krusko i rakove, i kuinju, i zeni sve po spisku. Dok je zamjenio gumu i dos’o kuci vec pola jedanaest. Uf, a taman je Krusko treb'o nesto punca poslovno.
“Nazovi ga Krusko mozda je jos tamo” – zbori Kruskinica, sve onako da izgladi situaciju a i sama zna da je caca sigurno vec otis’o.
Pritisce Krusko sve te silne brojove, prst te zaboli dok ih sve ispritisces, i nekako zacu onaj tuuuuuuuu, tuuuuuuuuuuuuuu, signal. Usput se Krusko nadao da se samo ne javi ona njihova luda baba koja je odavno vec omatufila i vec odavno ne prepoznaje vlastite ukucane a da ne pricamo dalje. Naravno, ista ta baba podize slusalicu.
BABA: Alooooo
KRUSKO: Dobar dan bako , ovdje Krusko
BABA: Alooo
KRUSKO ( vec zazalio sto je nazv’o) Alo baba Krusko ovdje
BABA: Alooo, koji Krusko?
KRUSKO( pomalo vec popizdio) : Krusko, komsija, zovem iz Amerike ima li mojih…..
BABA: Krusko komsija, jel ti sad zoves iz Amerike?
KRUSKO: Ja baba bas sad. Reci mi jesu li jos moji….
BABA: Jel ti upravo sad zoves iz Amerike?
KRUSKO (popizdio totalno) JA BABA, BAS SAD JA ZOVEM IZ AMERIKE, RECI MI…
BABA: Ma Krusko, prikidaj, nabijas troskove!!!
KRUSKO: Ma cekaj baba, jesu li tu mo….
TUUU TUUU TUUUU
Jebe Krusko sve po spisku i babi, I puncu, i telekomunikacijama , i Deytonu. Nista ne ostaje.
“ Pa oni jos misle kad ih ti nazoves da oni placaju troskove”, vice Krusko i nista ne ostaje.
(Prodje jos dvije efte I dodje opet subota)
Nazva ovaj put Kruskinica i ovaj put sve bi u najboljem redu. Prica ona tako sa starom:
KRUSKINICA: Znaci svi ste zdravi fala bogu
MAMA: Jesmo kceri, a kako je u vas?
KRUSKINICA: Ma I kod nas je sve u redu. Ma, … u stvari….
MAMA: Sta je Kceri, kazuj sve materi
KRUSKINICA: Ma, mali Kruskica ima problem
MAMA: Kaki problem zlu ne bilo
KRUSKINICA: Ma mali Kruskica mokri preko noci
MAMA: Sta? Sta radi? Ne cujem dobro.
KRUSKINICA: Pisa se u gace preko noci, jel sad znas?
MAMA: Aha, pa to je sigurno od tebe preslo draga kceri
KRUSKINICA:Sta od mene. Sta pricas ti ?
MAMA: Pa I ti si imala isti problem, jal se ne sjecas?
KRUSKINICA: Ma ne sjecam, kako ti to, ma vodili smo ga ovdje po doktorima,
al’ nema ljeka nikako.
MAMA:Kaki doktori kceri draga, pa zar ti ne znas ljeka za to?
KRUSKINICA: Pa kako cu ja znat jadna ne bila, ako doktor ne zna?
MAMA: Eeeej draga kceri, ta Amerika k’o da je tebi mozak popila boze
me oprosti.
KRUSKINICA: Sta mama kazuj!
MAMA:Pa draga kceri zar se ne sjecas, uf boze jadna moja kcer dje ode I sta
ce od nje sve postati, nedaj boze da je djavo preuzme , prosvjetli joj um
i izvedi na pravi put – nabraja mama bez pauze.
KRUSKINICA: Ma sta pricas, ne razumijem
MAMA: Pa draga kceri, SUPALJ KAMEN, Supalj kamen ljeci sve .
KRUSKINICA ( lupa se u glavu onom slusalicom): Jooooj mama pa ja posve zaboravila. Joj jesam blesaca ona prava.
MAMA: Pa ja kceri. Nek se Kruskica mali samo popisa kroz supalj kamen i sve ce biti u redu.
Isprica ti Kruskinica Kruski sve od rijeci do rijeci kako joj je mater rekla. Krusko slusa i nista ne zbori. Nacuo je on nesto oko toga. Onaj komsija iz Visokog im’o isti problem sa svojim malim. Trazio covjek neko vrijeme supalj kamen okolo al’ ga ne nadje. A onda je coe’k sav ocajan uzo borer marke “Black & Decker” I provrto rupu u kamenu. Mali se popiso kroz kamen al nista se ne promijeni. U stvari mali se propiso jos vise.
Baba cora rekla: “ Ne more to tako, cuda se ne prave sa tenikom , mora biti od prirode”
Sta ce Krusko, rezervis’o karte za Colorado. Cuo tamo je kamenja ko kise. Ako tamo ne nadje nece nidje. Dvije nedjelje trazili kamenje po Coloradu al’ bezuspjesno. Ne nadjose supalj kamen.
I dan danas mali Kruskica piski u krevet , a Krusko pati I
klete : “ JEBES ZEMLJU KOJA SUPALJ KAMEN NEMA”