Veliki masovni sat u plavom salonu je otkucao pet casova, vrata su se otvorila i sluzavka je unijela engleski caj sa mlijekom . U pozadini se cuo Vivaldi. Krusko odlozi svoje naocare na sto od mahagonija iz 17 vijeka, spusti “Wall Street Journal” na kanabe do svoje fotelje i uzdahnu ocigledno zabrinut padom dionica na njujorskoj berzi, dok je Kruskinica, prebiruci prstima po tipkama klavira, zavrsavala Nokturno u D-molu.…..
Ma koga ja ovdje zajebavam ??? Idemo ispocetka…
Krusko je, lagano uljuljkan od taze donesene rakijesine iz rodnog kraja, sjedio na seciji i lagano pjevusio : Ameriika, ameriika….zemlja veliika…ali pedalj moga seela – ameriika ciiiijela “ I sve to tako jedno te isto jedno dobrijeh 20 minuti. Kruskinica je sjedila u fotelji i gledala “Sex and the city” totalno iskljucena od svega. Kupus sa suvim rebarcima se lagano krckao i pust’o miris cet’ri bloka uzduz i pomprijeko od njiovog homa. Kadli u neko doba, nedje izmedju kruskinog sklapanja ociju i drugog seta reklama u seriji , postar pozvoni dvaput…
Donese on pozivnicu i da se odma’ potpise o primitku iste. A ona sva ‘nako florescentna (mores je i u mraku citat), nakicena zlacanim straftama i kitnjastim slovima izvezena k’o da ih je baba Cora (trostruka sanpijonka u vezenju emisije “Na prelu u Selu” ) svojim rukama uvezla. A u njoj pise sve nako kako dolikuje i bomton nalaze. Cita Kruskonja, sve mu drago i sve ga lijepo gledat onako sretnog…sve dok ne procita da ga kumasin njegov lijepi zove u svojstvu kuma. To mu se faca izvintoperi ko u veprine pogodjene krupnom sacmom mid slabine. Puce se i Krusko po celempuri i uzviknu nazor:
- Zeno, jebem ti kafhveni mlin, valja u svatove... i to kumovat’, a mi sve pare sjebasmo u Jevropi ljetos. A lijepo sam ti rek’o polako bona, pa nisi ti Ronkfeler…alo ba !!! A ti na onoj pijaci ko jato ‘obotnica sa osam krankova. Ma kaki osam…pa to ne mores ni na slovmosn da prebrojis. Samo grabis ko da je djaba. A ja te samo gledam, marn’o bi te na licu mjesta, al’ i u Bosni demokratija….ne meres ni tamo zenu marisat vise…
- Pa dobro Krusko – nesigurno ce Kruskinica – neka ba….nisam mogla odolit’ onim anbasadorskim dekama, pa tepsije za bureka…govore kol’ko su dobre….a tek one lijepe frotirke…pa nema ih amerika…A kristal novopazarac ni da ne spominjem..prave ga bolje od originala. Ajd ba dicemo kredit…bas su sad povoljne kamate. A i nije kum dugme – zavrsi svoju odbranu Kruskinica znajuci da ce ovo sa kumom i dugmetom sigurno upalit’.
- Pa…jest to…al’ opet valja se isprsit…bice tamo svega i svacega i stranjskog svijeta a bogami i nase bagre koja ce samo gledat kol’ko ce kum da polozi na tacnu. Joooj, (puce se Krusko opet po celu) pa sigurno ce sve to i kamerom snimat’ znas kako je u nas bilo. Sve zumiraju kamerama. …vidis pare ko na dnevniku….jebem ti tehniku….ne smijem se ombrukat’ od sramote srama i stida. Moram se pokazat pravo. Znas sta…dicemo jos jedan kredit na kucu. Orilo -gorilo jebaji ga…
- Moracemo i malo garderobu obnovit’ - tiho ce Kruskinica kroza zube. Ti ces vjerovatno htjet sakao. Jooj, nisam te vidjela u sakovu od nasije svatova. A i ja bih jadnica….mogla neki konmpletic. Nako… nista skupo 200….300 dolara.
- STaaaaa….nemoj da ti ja dadnem 200 300 iza usiju. Pa nisi ti Britni jebem ti sunac !!! Ima dobrih i za sto…. vidijo sam ja kod Pankistanca…A ima i za mene jedno lijepo kod njega… samtano….zuckasto. Sutra cemo poranit’ da to kupimo dok nije neko muno prije nas.
- A moramo kupit i karte za avijon – opet ce kruskinica sa novim valom troskova.
- Jest vala – zamisli se Krusko – i odma’ ga glava zaboli. Uze kuinjsku krpu pa ju zaveza oko cela i stegnu tako jako da mu se oci iskrivise ko u kineza a i boje nestade sa lica. Bol u glavi prestade, al’ oci zasuzise k’o u kakog Dorata.
- A nemamo vise ni godisnjeg…neumorno kruskinica nadoljeva ulje na vatru…citav smo godisnji za ovu i iducu godinu vec potrosili na Evropu. Al’ na srecu moremo uvijek uzet neplaceno.
- E tu Krusko opet sveza onu krpu oko glave. Al’ ovaj put ne bi pomoglo ni da je ambasadorsku zavezo oko tintare. Nista vise ni ne govori samo oda po kuci i uzdise.
Sutradan je Kruskinica vas cijeli dan nagovarala Krusku da ode da sredi malo
dlake sto su mu rasle iz usiju i iz nonzdrva.
- Aj ba Kruskane, pa neces valjda takav midu svjet ? Pa iz usiju ti Perucica
raste a iz nozdrva, da prostis, pravi Kopacki Rit.
- Ajde ba zeno ne budali, Krusko ce na prvu - pa nisam ja od onijeh toplijeh
sto samo po salonima hodaju i lickaju. Nece oni mene vidjet tamo…
Al’ iduci dan ode Krusko na brijanje u te specijalne salone. Sto bi rekli nasi stari “Uslo mu iz gujice u glavu”. Udje ti on i krenu onako Dobar dan- dobar dan. Ja bi zelio depiliranje, molim Vas cjenovnik i sve tako Krusko na engleskom i u startu krenu sve neobicno jer ga ljubazna djevojka sve razumi iz prve sto se Kruski rijetko desavalo ovdje u bijelome Svijetu.
Gleda ti on onaj cjenovnik – cjenovnik gleda njega i nista se ne kontaju. I vec ti on scede odustat’ kad ugleda dole natpis : Brazilian waxing 50% off. Zacaklise se oci u njega i znade da je to ono pravo. Brazilski – jasta. Ronaldo-Ronaldinjo- Rivaldo…nabraja ti on napad Brazila, a jos mu draze ono 50% off, a sto bi se u nas prevelo – u pola cijene.
Nije Krusku vise nista moglo odvratiti od Brazila….ni zbunjeni pogled
radnice u salonu, ni njeno nesigurno pitanje oko toga da li je gospodin siguran
oko svoje odluke, cak i kad mu je rekla da se skine do gola i da prebaci samo
peskir oko golotinje Krusko se ne zbuni nego pomisli da ce uz brijanje pasti
i masaza pride ! Joj kad svojoj jadnoj Kruskinici sve to isprica ima mast
da joj vadi. I tako udje plavokosa “Brazilka” upita da li je nas
vrli junak spreman na sta on seretski namignu, nabaci “JasarAhmedovski”
kez, i rece :” Rio, Maracana, Pele, Kopakabana!!! . Plavojka, nista
ne kuzi, ‘nako se k’o stidljivo osmjehnu i rece da ce biti brzo
i bezbolno i da nista ne brine i da se okrene na bok…..
- Aha, pomisli Krusko – prvo ce malo vrat da izmasira….
Kako je mlada Brazilka uspjela da prilijepi naki specijalni dugacki flaster koji se protezao na potezu od Kruskinog pupka pa preko medjunozja sve do skoro polovine ledja njemu ni danas nije jasno. I kojom je brzinom i sa kakvim naglim trzajem ona odvojila, sta odvojila, pocupala k’o mladi luk kad se cupa iz suve zemlje, sve dlacice sa Kruskinih intimnih dijelova tijela; to dragi moji ni dan danas Kruski nije jasno. Dlake su, mense scini, pucale ko zice na sargiji. Pa nije stig’o ni da drekne…samo su se suze zakotrljale niz obraze k’o onomad kad je gled’o oni zalosni film o pingvinima koji cijeli film samo hodaju gore –dole k’o kake lude krave. Sta ces….prezivi on i to nekako.
I tako osvanu dan odlaska u svatove i oni ti se jednog jutra pojavise na aerodromu. Vrijeme bijase kenjavo,sto je Krusku dodatno cinilo neuroznim. Gura Krusko one kofere, a oni teski ko sam vrag, tako da je Krusko bijo vas u goloj vodi a da nije stig’o ni do cekpojinta. A kad dodjose tamo podje jeba. Te daj licnu, te stavi kofere vamo, pa ih prebaci tamo, izvozase Krusku ko nekoc na onim vaserskim lancarama. I nekako se oslobodise kofera i krenuse prema kontrolama i onijem vratima sto pice na sam pomen metala.
Opet – Ajmo malo licne, pa karte, pa odmjeravanje od glave do pete, pa skidaj cipele….. E tu podjose opet problemi po naseg vrlog Kruskicu. Naime, Krusko je im’o od malena problem sa znojavim nogama. Nije tu bilo ljeka. Mog’o ih je on prat’ svaki dan al’ smrad ne samo da je ostajao, nego bi se, jebo mater, cak i pojacavao obrnuto - promponcijalno broju prolivenih lavora. Radnici osiguranja su pristojno se ophodili prema mirisu koji se neobicno brzo sirijo u dijametru od 20tak metera. A i Krusko odluci da iskulira situaciju nabacujuci Idon’tker smjesak. Cak i palac na ljevoj nozi, koji se koncoperio kroz rupu na carapi, nije mogao da poremeti Kruskin Feng-Sui iliti savrsenu harmoniju izmedju tijela i duha i nasega junaka. I nije ti nas Krusko priso ni meter od onijeh semzora kad zabibika sve sto je bibikati moglo. To je tol'ko pocelo bibikati da su se poceli paliti alarmi u obliznjim shopovima. Sedam policajaca i jos par onih u civilu opkolise bosonogog junaka…a on da je mog’o u zemlju propast prop'o bi isti sekund al’ nece ni zemlja svasta u se.
- Don’t vori – podje Krusko natucat.
– To je... samo....jeboga ga ocinjotac...ovaj...sitni novac –
pa krenu k’o rukom u djep, na sta ona dvojica sa rejnbamkama i u odjelima
repetirase pistolje na gotovs.
- Neeee...no no no....nix nix...– zavapi Kruskinica na 100 jezika.
- Krusko….no terrorist, - usplahireno ce Kruskinica na sav glas - Krusko patrijot, Krusko like America…Krusko like Dzo Vejn…pu.. pu… indijanci, pu..pu.. Pokahontas.
I dok su se agenti zacudjeno posmatrali jedan drugog ne kuzeci sta nejtivamerikanci( iliti kako ih je ova neobicna zena nazvala -indijanci) sad imaju sa ovom situvacijom, Kruskin djep od novog sakova popusti I jedno cirka odprilike 3 kile ( 100 dolara zive vage) sitne pare prosu se po, suncem ozdracenom, aerodromskom patosu ko jufka po astalu. Nekoliko sekundi bijase tisina, a onda se neko od nasih baraba, zaposlenih na aerodromu u domenu odrzavanja i dezurstva kod kanti za smece, poluglasno sa podjebljivim tonom oglasi:
- KUME, IZGORI TI KESA !
Bilo kako bilo, jednom, poslije 2 sata izpitivanja i saslusavanja,kad se sve razjasnilo i klupko se odmotalo unazad i retrospektivno kronoloskim redom, Krusko sve sa svojom zenom sjede na svoje mjesto, uze jastuk, obori sjedalo i odma’ ko biva podje spavat. Tako se on borijo protiv straja od letanja. Kruskinica opet nije mogla sebi dozvoliti taki luksuz da zaspi u avijonu, jerbo mogla bi nedaj boze nesto propustiti. Djeces sebi dozvoliti da se avijon strmekne a ti spavo ? Krusko je brzo uton’o u san i nije se avijon digo ni ‘iljadu metara kad podje sinfonija. Podje ti on ‘rkat ko zaklan. Podjose se ljudi i okretat’ u njegovom pravcu, Krusko po drugi put u istom danu postade centrom paznje. ‘Rkanje je na kratko prestajalo samo onda kada bi ga Kruskinica munula laktom ispod deke nedje izmedju rebara. Krusko bi se samo trzno i okren'o na drugu stranu. A kad vrli Krusko podje, vjerovatno pod izvjestnom dozom straha i napetosti, okidat, prvo dva necujna al’ po disajne organe poprilicno razorna, a odma' zatim, kao protuteza njima, jedan glasni koji i samog njega probudi i rekao bih pomalo i iznenadi, Kruskinica ne izdrza vise taj blam pa tiho zajeca u njedra.
I jecala je jadna nam Kruskinica sve dok izostreno uho velikog lovca na veprine i ostale domace zivotinje srednje Bosne ne uhvati frekvenciju zvuka malih tockica od kolica koja su prenosila sve vrste osvjezavajucih napitaka (citaj piva). Odma se Krusko razbudi i tiho, k’o da ce ga neko razumit i cut, rece svojoj zivotnoj druzbenici:
- Ja cu sad narucit’ pivu, a i ti reci da ces isto, pa cu ja onda popit
i tvoje i moje, jer dok se kolica vrate ja cu plaho ozednit’, jel jasno
?
- Dobro Krusko, al’ sta cu ja pit? I ja sam, da prostis, ozednila k'o
krava !
- Cuj sta ces pit ! Pa otidji u WC pa na pipu bogati. Aja….
- Nemoj molim te Kruskice…znas da se bojim onijeh avijonskih solja,
sve me nesto strah.
- E onda trpi…nije bona dug let, sad ce to proletit….
I bi tako…Krusko je muno 4 pive na brzinu, a Kruskinica se rjesila straha
od avijonskog klozeta, spojise ti oni, sto bi rek'o nas narod, ugodno sa korisnim
!!!
Prezivise ti oni taj let i sletise na ajerodrom dje ih je cek’o kumasin s buducom mladom. Nakon sto su se 15 minuti ljubili i grlili izmedjuse stalno se gurkajuci i udarajuci po sirokim plecima i nakon sto ih je svaki putnik namjernik od njih 1000 sa neizmjernim cudjenjem zagledo k’o da su iz Bosne, najzad se uputise put karusela zbogradi i para kofera.
Stali ti oni i cekaju a koferi nikako da krenu. Ajd dobro ! Prodje jos 15 minuta….nista. Ja kad, u neko doba, koferi krenuse, da prostite, k'o gladnog srat po onoj pisti. Nema kakijeh nema, grinastih, skajanih, od svinjske, preko devine pa sve do zmijske koze. Svega ima, samo Kruskini nikako da dodju na red. Smjeska se Krusko, zbija sale na svoj racun, a u sebi samozatajno pizdi na sav glas. I pokupise ljudi svako svoj kofer i nestadose u ajerodromskoj vrevi a Krusko, ko gluvo krme, stoji kraj onog karusela i ceka…. Jebo ti Godoa i njegovo cekanja sta Krusko more cekat !
Nakon sto je scena Kruskina cekanja kraj praznog karusela postala turbotragikomicna, kum se dosjeti da ode do recempcije i upita za kofere, a ovi mu nakon par razmjenjenih telefonskih razgovora rekose da su koferi vjerovatno izgubljeni u tranzitu.
- Ma kakom jebenom tranzitu ? Gdje je to ? Mi smo presjedali samo u Denver-u - iznervirano ce Krusko - Ne znam ja, niti sam cuo ni za kaki tramzit dje se taj grad nalazi ?
- Ma smiri se ba Kruskane- mirno ce kum- bice sve u redu.
- A jebote otucak od kuruza bjelice – opet ce Krusko – pa sta cu sad ? Neko nam je muno kofera izgleda…
- Ma kaze covjek doce do sutra, nemoj se neurozit nazor.
I jedva se Krusko smiri nekako. I bi nako kako je reko coe’k, pojavise se koferi sutri dan ujutro. Malo ugruvani, al’ sve u svemu citavi i nista nije falilo. Cak se ni novi zuckasti, samtani sakov nije izguzv'o niti su se iskrzale one dvije kozne zakrpe na laktovima sto su samom sakovu donosile prirodni osjecaj i retroaktivni filing 50tih. Al’ zato je Kruskinicin kumpletic da prostite popuc’o po svim savovima, ko da ga je sama bikulja zazdrla pa ispljunila nezadovoljna kakvocom produkta. A Pakistanac je tvrdio i kun’o se da je prva liga i da ga je licno Harmani striko k’o orginal.
- Da sam makar ponjela rezervni kumpletic… a imala sam jedan kozni, crveni pa na zute tufne, a isti takav je Brena nosila na Pinku jedared, a sta Brena navuce to nemere da ne valja.
- Aj ba zeno – nonsalantno ce Krusko – imamo te plastike, otidji u prvi butik pa provuci..aja….ne zeni se moj kumasin svaki dan.
Krusko je vazda govorijo da je na svadbi najvaznije tri stvari, a to su pice, hrana i muzika… Ako se sve to poklopi onda nema da fali.
No, krenimo redom…
- Stara – Krusko ce ti svojoj zeni – idem ja sad za sank nesto kratko s nogu slistit prijam vecere za apetita, a ti tu budi.
- Aj aj ti prvi pa cu onda ja otic po svoje pice.
Pridje ti Kruskan sanku i zagledi se ispitivacki u konobara, jer u svadbi najbolji jaran ti je konobar……tako je vazda u nas bilo.
- Aj vont hommejd brandi….sljivovic – po engleski ce ti Krusko.
- Konobar gleda a sve bi se k’o nasmij’o…
- I am sory ?
- Aj vont bosnijan vuiiski – opet ce ti nas vrli junak na stranjskom…
- I am sory ?
- Ma nemoj mi se izvinjavat jebemtisunac…… giv mi korona !!!
- Oooo Corona, yes of course – rece konobar i dade mu flasu.
- Mamicu ti tvoju – kroz zube ce Krusko, a sve se smjeska ko da mu je ovaj najrodjeniji, okrenu se i ode. I dodje Kruskonja za sto i isprica svoj vjernoj drugi sta mu se izdesava a ova ce njemu da on to sve preuveuvelicava i da nije bas tako, pa rece
- Evo odoh ja narucit’ nesto pasvidit da nema niki problema…opusti se Kruskice, pa kum se zeni !!!
I uputi se nasa dama put sanka i sve uzput razmisljaje…Ajd narucicu neki koktel….misli se ona…znam i ja bit’ dama….naguzila bi ja sad jednog rogonju, al’ nije red da zemske locu pivu….narucicu banbus….toje onako za nas dame.
- Haj – poce Kruskinica ko kaka prava – Pliiz voun banbus ?
- I am sory ? - upitno ce ti onaj konobar
- Vidi stvarno – misli se Kruskinica – ovaj mora da je malo senut.
- Aj vont voun banbus….. koktel…anderstend ?
- Oooo coctail – najzad razumi coe’k, namjesti kicoski osmjeh podize lijevu obrvu I upita..
- White Russian ?
Jeboga caca – u sebi ce Kruskinica – prepozn’o mi akcenat, pa ce ti ona opet ko da ga malo poduci geografiji
- Noo noo white rasn…
A on klipan ni pet ni sest nego
- Black Russian ?
- Ma jebali te Rusi, i bijeli i crni – ne izdrza Kruskinica vise pa
jos rece pomalo nestrpljivo.
- Noo noo rasn, aj am from….
Al nedade brajko da ona zavrsi recenicu nego ko iz stopa i sve sa kezom na onim zvaljama:
- Do you want Sex on the Beach, maybe ?
Na te rijeci Kruskinici je htjelo nesto bit, izmaknu joj se tlo pod nagama, plafon se zamanta, ona se zatetura i da ne bi sanka sigurno bi se, jadnica, prostrla po patosu k’o razljevak. Nekako jadna ne bila dodje do stola i podje, sva onako zajampurena od uzbudjenja, pricati Kruski malopredjasnji dijalog.
- Prvo me pit’o jesam li bijela Ruskinja !
- Ma ja , prepozn’o ti akecent – na prvu ce Krusko.
- Ja, al’ onda me pit’o jesam li crna Ruskinja !!
- Hm, pa jesi se malo prekvarcala, jesam ti reko da ne valja svaki dan ic na teniranje…nek je dobar popust bio al’ moras malo pazit na zdravlje.
- A cuj sad – nestrpljivo ce Kruskinica, a Krusko je naculio se ko Herkul Poaro pred rjesavanje misterijoznih dogadjaja.
- Pit’o me ocu se seksat na plazi sa njim !!!
- Ha ha ha …Kaka ba plaza u ovoj pustari…..pa nakon jedno po minute kad najzad ukapira sta mu coe’k rece zeni…
- Ma jebo mater….on ce mojoj zeni nudit blud….sad cu ga ovim escajgom izmarskirat ko tetrijeba !!!
- Nemoooj Kruusko zivota ti – zavika Kruskinica tako jako da muzika stade.
- Nemoj kvarit svadbe – povika Kruskinica i Kum/mladozenja se zacas stvori tu i nakon potezanja i smirivanja i umiravanje nekako stvar leze na obostrano zadovoljsvo. Konobar je donosio za Kruskin sto i kad treba i kad ne treba a on je obeco da nece pravit belaja.
Smiri se Krusko posve. I osjeti glad nakon izvjesnog vremena pa rece Kruskinici
- Stara idi navadi mi malo supe da kusnem i napravim podlogu prije neg’ sto zazdrem 3-4 sarme i malo plecke od krmeta…
- Joj Krusko…pa rekla sam ti da je svedski sto veceras u svadbi !
- Sta pricas budalo, jebe se meni kakav je sto, more bit i japanski…dones der mi sta sam ti rek’o nemoj me i ti handrit veceras.
Srecom bi malo na tanko nasjecene prasetine sa preljevom od meda pa mu to ona i donese, a on sto od gladi, a vec ga je bilo malo i uvatilo privati se toga i zaboravi na supu i sarmu. Nakon jedno dva sata , posto je konobar, sav blijed u licu ko na samrti, donosio pica mnogo vise nego sto bi normalan insan mog’o popit za jedno vece, Krusko se opet prizva sebi, sjeti se da je kum pa se masi za svoj novcanik i krenu ka muzikantima. Bila su dvojica. Jedan gitarist i jedan na elektricnom klaviru. Pridje Krusko bas tom za klavijaturama i nako naglas da svi cuju uzviknu.
- Momak …. Sviraj mi bracu Begic odma’ !!
Momak je samo blijedo gledao.
- Momak jel se ti to pravis englez ? Ajmo….Serac, Ilija, Marko, Cujo….znas li ti ista svirat jebem ti kaveni mlin ?
A onaj sa gitarom se primaknu Kruski pa mu na nako potiho na uvo da se ne cuje u cijeloj sali
- Gospodine taj momak ne razumije nas, On je…znate iz Engleske….on svira po notama nase pjesme.
- Aaaa tako znaci – ne da se Krusko smesti ni sekunde
- Okej, hej boy, plej braders Begich !!!
- I don’t know – odgovori momak sav zbunjen i pretrno od straha
- Du ju no Mara and geng of Derventa ?
- No – opet ce momak zbunjeno…
I taman je Krusko htjeo da slomi jamaha klavijature u kicmu i da zubima cupa tipku po tipku, kad se odnekud opet stvori mladozenja i izvede Krusku na svjez zdrak da mu se mozak malo dozove sebi, ako je to uopste bilo izvodljivo u tom trenutku.
I bili su ti oni na svezoj havi sve dok muzika nije pokupila svoje instrumente i nestala u vidu magle. Tek onda je kum uveo Krusku u salu sjeo sa njim za sto i zapjev’o stare hitove sve do 5 ujutro kad ih je osoblje deluks hotela zamolilo da napuste prostorije, jer eto svice novi dan, a i zakup je istek’o poodavno. Izljubio se Krusko sa cijelim personalom hotela, a najvise je iscmakao onog konobara kojeg je htjeo izmarisat i pozvao ga da bude njegov gost kad god hoce sve za dzabe i kol’ko hoce. Konobar je obec’o sve sto se od njega trazilo i jos mnogo vise samo da ga Krusko ne gleda onako kako ga je gledo prije nepuna 4 sata. I kao u svakoj americkoj prici sve se na kraju zavrsilo sa sretnim hepijendom bas onako kako se samo pozeljeti more…
Epilog: Kasnije su neki pricali da svadba i nije bila bogznasta. Kazu jebes to, niko nije izvrn’o stolove, niko nista nije razbijo, niko se za cijelu vece nije ni pob’o nozovima, a cak se nije puno ni nagonilo da se jede I pije. A staces…..nemeres svakom ugodit’...