napisao: Zeleni Stariji

Možda će neko reći: „Evo njega ponovo nostalgičnog!“ Ne, ja nemam tu nameru, već da se odužim i podstaknem jednu novu rubriku sportskog vremeplova u Bosanskom Brodu. Ovoga puta biće reči o MUŠKOM rukometu. Neki dan u razgovoru sa doktorom Pavlom Mrkovićem doznao sam da je prva rukometna utakmica (mali rukomet) odigrana u aprilu 1955. godine i to na danas Gradskom stadionu, ispred zapadne tribine. Utakmica je završena nerešeno.

Po rečima doktora Pavla, dosta uspešno se igralo pod nazivom “Partizan“. Najpre se igrao veliki rukomet u Gradskom parku i na platou željezničke stanice (na mestu današnjeg Doma zdravlja). Tako je započela istorija jednog od najkvalitetnijih sportova u Bosanskom Brodu, da bi se nastavila prvo na igralištu “kod pruge“ koje je postavio inženjer Božidar Jenjić. Stasaju i novi igrači, koji počinju da pišu istoriju rukometa u Brodu, npr. Raguž, kasnije prvotimac Crvene Zvezde i reprezentativac Jugoslavije, Ranko Ružojčić koji prelazi u pančevački Dinamo i postaje jedan od njihovih najboljih igrača... Ne zadugo, igralište se preseljava na mesto gde je i danas - u dvorištu osmogodišnje škole. Opet je glavni inženjer bio Jenjić, a njegov glavni pomagač u obeležavanju igrališta djed Percl.

Polako dolazi i nova generacija, koju prevode Adem Demirović, braća Dohmanovići, Braco Jelić, Omer Alić i drugi. Rukomet stiče simpatije mladih, a Ivan Naletilić, nastavnik fizičkog vaspitanja i iskreni zaljubljenik u rukometni sport, počinje da stvara najslavniju ekipu: Halid Demirović, Murat Pohara, Željo Mec, Andrija Kuzmanović, Raif Žepčan, Olanović, Andrija Kuzmanović, da bi im se 1969. godine pridružio i Ruda Abramović iz Slavonskog Boda.

1968. godine igralište se asfaltira i postavlja električna rasveta, jedna od prvih u ovom delu BiH i posavske Slavonije. Klub se takmiči u ligama republke Hrvatske. Oročen je nastup rukometaša iz Broda do 1970. godine, kada prelaze na sistem takmičenja u republici BiH. No, pre toga treba reći da su Brođani učestvovali u kvalifikacijama i bili na pragu jednog od najveih uspeha'- plasman u prvu saveznu ligu. U susretu sa rukometašima Rijeke nedostajao je jedan gol. Ostaje u sećanju kontra Krune Markovića u poslednjoj minuti, koji sam zapucava loptu i šansa odlazi u nepovrat. I kako to obično biva, posle tog najvećeg uspeha klub napuštaju Ruda Abramović koji se vraća se u Slavonski Brod, Halid Demirović odlazi u banjalučki Borac, a Pohara u vojsku.

Prelazak na takmičenja u BiH jako je bolan. Kreće se od najnižeg ranga takmičenja, kao novoosnovani klub. Te iste godine nepoznati “Premium“ igra finale kupa BiH sa Borcem iz Banja Luke i polako postaje poznat na prostorima naše republike. Stasavaju novi igrači – Roje Pipić, Željko Zovko, Nikola Sekulić, Ivo Garić i dr.

Nekako tada razdvajaju se muška i ženska ekipa u dva kluba (ovoga puta reč je samo o muškom rukometu). Patronat nad muškom ekipom preuzima Rafinerija nafte, a žensku ekipu Tvornica čarapa “Bosna“.

Sada kada nadolaze sećanja ta sećanja posvećujem igralištu osnovne škole, a evo zašto –

Kao što sam na početku kazao, davne 1957. godine zaskakutala je rukometna lopta na igralištu kraj osmogodišnje škole u Bosanskom Brodu. Posle nekoliko rekonstrukcija, lokalna zajednica uložila je nakon ratnih dejstava sredstva da se rasveta i objekti u sklopu igrališta obnove. Pedeset godina života igralište je dočekalo u novom-starom ruhu. Za to vreme pisana je veoma bogata istorija bosansko-brodkog rukometa. Pisana je i istorija jugoslovenskog rukometa.

Tu su braneći boje Jugoslavije nastupali Pokrajac, Horvat, Arslanagić, Karalić i dr, rukometašice predvođene Marom Torti, Kaja Ileš, Svetlana Kitić. Ovde su svoje uspehe kao savezni kapiteni započinjali dr Pantazis, Štencl i mnogi drugi.

Rukomet u Brodu dugo je bio sport broj jedan. Svoje rukometne karijere započeli su danas treneri i selektori Halid Demirović (selektor BiH), Zdravko Zovko (selektor Hrvatske), Željko Zovko (trener reprezentacije Italije). Tu je još i ekipa uspešnih trenera koja sada vodi nekoliko klubova:  Senad Baranja -Zvečevo, Đino Grbić -Đakovo, Mirsad Pipić, Murat Pohara i Željo Rubil koji rade kao treneri u Nemačkoj, Davor Bašić je u Slavonskom Brodu, Nikola Sekulić u Bosanskom Brodu... Svi oni su svoje rukometne tajne učili od Ivana Naletilića, koji danas vodi rukometnu školu u Puli i Medolinu.
Generacija uspešnih igrača i trenera rasla je na igralištu kraj osnovne škole.
Ovog puta javljanje završavam imenima predsednika muškog rukometa: Perica Malešević, Mijo Vincetić, Dušan Zelenović, Vid Bačić, Jovan Tomić, Vujadin Gulan, Ivica Blažević, Vasilije Rijić, Tomo Rubil.
Možda sam nekoga izostavio, naravno nenamerno, pa Vas molim da svojim komentarima dopunite istoriju muškog rukometa.
Nastavak priče u sledećem javljanju.

Ovaj tekst je vlasnistvo Kruskine Stranice. Kopiranje teksta i postavljanje na drugoj stranici nije dozvoljeno. Ako zelite dati obavijest svojim citateljima postavite link za ovaj tekst. Hvala na razumijevanju.