Autor: nepoznat

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.

Uspomene i sjecanje me najvise jebu. Da nije njih, poslije ovih 12. godina provedenih ovde, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup, radio bih od jutra do mraka, jeo hamburgere, gledao televiziju i stedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko Svijeta.

Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam pozurio da ga javim staroj raji sirom Svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da bi bilo najbolje da im svima kazem da ih vise necu zvati sa onog starog broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a jebe me i to sto nemam nove raje, pa njima ne moram javljati ovaj broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.

Jebe me i to sto sam ters. Sve mi smeta. Jebe me sto mi je zena, kako je starija, sve slicnija svojoj materi. Jebe me sto mi djeca nece u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Jebu me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje. Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i jebe me i to jer sam mogao mimo zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad jebe i dug. Jebe me i to sto mi nije zao para, a kad mi nije zao, vidim da cu jos dugo ostati samo, skoro, Amerikanac.

Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam, Zato najradije sutim. Jebe se njih odakle sam ja. Vrucina na Floridi i uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem vec godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo kuci. Jebe me sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a jebu me i cigare od kojih sve teze disem.

Jebe me americka unutrasnja i vanjska politika. Jebu me americki predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru. Jebu me cmci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika. Jebe me i to sto vise ne mogu slusati ni nasu muziku. Jebe me americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi filmovi koji su svi kao, ono, poucni. Kad mi je tesko i kad mi se skup, idem trosit pare - kupovat. Tako se ovde prazni.

Jebe me to sto ne znam drugaciji nacin da se ispraznim, osim da kupujem. Jebe me sto vise ne pisem i sto nemam motiva. Jebe me sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije nisam bio. Mozda me to najvise jebe. Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja one sto mi odgovara pa pravim neke teze i zakljucke.

Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati i Bosnjaci, oni sadasnji i prosli. Jebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. Jebe me rat, a sad me jebe i mir. Jebe me sto nista nije kao prije, sto ni ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i jebe me to sto nije. Buducnost, sadasnjost i proslost me opako jebu. Gdje cu biti za godinu iIi 5, pojma nemam. Jebe me sto ne znam gdje bi. Jebe me sto mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. Jebu me obziri prema sebi i prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje, pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne. Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu doveo dvojicu da mi u lice kazu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj telefona. Dosad me jos niko nije zvao, ali sigurno hoce. Nemaju Ijudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kazu: ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi sto sve znaju, pa i telefone. Jebe me tehnika. Novi TV ne kupujem. Koristim ovaj, star 10 godina. Sumnjam da, ovi novi, u sebi imaju kameru.

Jebe me spijuniranje svega sto se krece i zivi, a tek da misli... Doduse jebu me i veliki racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube broj, ko kad ga zapisu na komadicu papira. Jebe me i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su kod nas bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne veliki ko rode. Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama. Toliko su Iijepe da je u njih i tesko povjerovat.

Jebe me i to sto me zovu dijaspora, dijareja ili dijaliza. ne znam vise ni sam. Jebe me nesvjesna laz i svjesna istina. Jebu me bivsi gradjani i sadasnji papci. Jebu me njihove zivotne price i istorije. Jebe me prostor bivse Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Jebu me i zemlje koje su nastale na tom prostoru. Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemacka bez marke i Italija bez lire. I ponte Rosa.

Jebu me i Rumunija i Bugarska koje ce uskoro u tu Evropu. Jebe me Prag sa svim nasim izbjeglicama u njemu. Jebe me sto Madjarska i dalje nema mora. Fudbal vise ne znam gledati. Jebe me doasadni NBA i glupi bejzbol, gdje neki guzati Ijudi mlate toljagama po jadnoj lopti. Jebu me Americki Jevreji, koji rodjenu majku stavljaju na market za dolar, iii malo vise. A i manje.

Jebu me i americki krscani, gdje se svaki grijeh oprasta za 99 centi iIi 3 za dva dolara. Jebu me i americki muslimani sto se samo vade i pravdaju. Jebu me sekte svih vrsta sa obaveznim vozacima motora harly cija se inteligencija, mjereno jedinicama, svodi na broj cilindara njihovih prdavaca.

Jebu me i njihove istetovirane glupace na zadnjim sjedistima. Jebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha. Americko skolstvo me pravo jebe sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu godinu, od kojih cak tri biraju po zelji. To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se u milion dolara da na ulici nikad niko nije cuo za covjeka, recimo, koji se zove Gabrijel Garsija Markes. Jebu me i americki homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno k'o kerove po ulici.


Jebe me i americko pravosudje, gdje ima prava samo onoliko koliko ima para. Jebe me i to sto me stalno pozivaju u porotu, jer nemaju nikog iIi gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa ih se jebe sto i ne govorim engleski. Jebe me sto nema Boema. Jebu me i rap i djez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu. Jebu me i njihovi doktori, koji ce ti do kraja zivota drzat' gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina.

Jebe me americki lazni moral i sto k'o covjek ne mogu vidjet' zenske gole sise na televiziji. Jebe me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima glave. Jebe me ta pila i te sise, svjedno je. Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni Ijudi sa laptopima u ruci, a ne sa pistoljima. Jeb'o Ameriku bez mafije.

Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i prica o Americi kao zemlji gdje mozes uspjeti. Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje Ijudi - od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski rasista. Djed mi je takodje bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i to me jebe.

Jebe me prica o nasim kamiondzijama sto mlate lovu i pisaju u boce od Gatorada. Jebe me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest. Jebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove Mustange. Jebu me i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec, dva. Jebu me bosanska djeca sto izmedju sebe pricaju engleski, bez akcenta.